ŽIVOT JE PRED TOBOM
Po motivima romana Romena Garija (alijas Emila Ažara) i dramatizacije Ksavije Žajara, adaptaciju uradio Željko Hubač


LICA

ROZA
MUHAMED, zvani MOMO
NADIN
HAMIL
Doktor KAC
Jusuf KADIR, Muhamedov otac

Prolog

Momo se obraća publici.

MOMO      Ja sam Muhamed i bez obzira na ime, sasvim sam normalan za godina koje imam... Moj otac je heroj nezavisnosti Alžira, ali je o njemu   zabranjeno da se govori, jer je to opasno. Možete da me zovete Momo. Ne samo zato što se Muhamed dugo izgovara... Muhamed zvuči kao arapski seronja. Ne stidim se što sam Arapin, naprotiv, ali Muhamed u Francuskoj uvek predstavlja đubretara i jevtinu radnu snagu, ili nekoga ko se snalazi uz pomoć seksa. Ja se ne pravdam. Samo govorim sve što znam o sebi.

Prva scena

Nalazimo se u kuhinji vrlo skromnog stana. Momo, tinejdžer arapskog porekla, unosi kesu sa hlebom i mlekom i seda za sto. Za njim ulazi gospođa Roza. Dugo stoji zaduvana, pokušavajući da dođe do daha. Skida kaput i počinje da sprema doručak.

ROZA    Za sto! (mala pauza) Deco, za sto!

MOMO      (dolazeći na vrata soba) Samo sam ja ostao, gospođo Roza.

ROZA    Kako samo ti...

МОМО    Pa upravo ste Bananiju ispratili sa njegovom majkom na taksi...

ROZA    (shvatajući) Jao, Momo... (seda) Gubim glavu?

MOMO       To je zbog stepenica.

ROZA    Ubiće me jednoga dana, nemam više daha. Do šestog sprata pešice... Srećom ti si tu. Brineš me. Ali mi ideš u nabavke.

MOMO       A vi meni dobro kuvate, naročito ribu.

ROZA    Samo subotom.

MOMO    Na dan šabata.

ROZA    (ispravlja mu akcenat) Šabata!

MOMO    Gospođa Roza zašto ste vi Jevrejka?

ROZA    Otkud znam. Takva sam od rođenja.

MOMO    A ja musliman.

ROZA    Pa šta?

MOMO    Rekli ste mi „biti musliman ti je kao bolest, time se zaraziš“.(Smeju se). A biti Jevrejin, onda, to nije bolest. To nije zarazno?

ROZA    Nije to isto. To je... nasledno. To ti prenesu roditelji.

MOMO    Kao sifilis?

ROZA    (razmišlja) Tako nešto... To je, Momo, problem vera, a vere su i rase.

MOMO    Rase, to ne postoji.

ROZA    (zaprepašćena) Svakako da postoje rase. Ti si Arapin, Banania je crn, ja sam Jevrejka. Rase postoje.

MOMO    Vi ste mi jednom rekli: rase ne postoje.

ROZA    Rekla sam rase ne bi trebalo da postoje. Razumeš li razliku, to je samo u glavama  ljudi.

MOMO    Bananija je crn. Takva mu je koža. Nije to u glavama ljudi.

ROZA    Da, ali samo je u glavama ljudi to važno.

Pauza

MOMO    A gde je to otišao Bananija?

ROZA    U Abidžan. Njegova majka će tamo otvoriti radnju.

MOMO    Seks-šop.

ROZA    Ko ti je to napričao?

MOMO    Sama nam je to rekla kad ga je uzimala.

ROZA    Pa, eto... seks-šop je radnja.

MOMO    Da, radnja za dupe. Tako kažu, tamo u Slonovači.

ROZA    U Obali Slonovače.

MOMO    Ne znam da li je na obali. Je l’ dugo bila u Parizu?

ROZA    Preko dvadeset godina...

MOMO    I-ha. Dvadeset godina se snalazila!

ROZA    Sto puta sam ti rekla da se kaže raditi.

MOMO    Pa vi ste sve vreme govarali: „Krave idu biku, a kurve se snalaze“.

ROZA    Pobogu Momo, taj tvoj jezik... Kaže se „govorili“ a ne govarali... Reč je o načinu... Ima onih koje se snalaze da bi podigle dete. Postoje i one druge koje ga zaboravljaju.

MOMO    Kad bi mogle da vode računa o njima vi, gospođa Roza, ne biste morali da ih čuvate i ne bi vam davale novac za to.

ROZA    Treba vas hraniti, oblačiti i školovati. Ali, s tim je sad gotovo. Neću više da čuvam decu.

MOMO    A mene?

ROZA:     E, to je baš ono, za tebe su prestali da plaćaju. Trebalo je da te odvedem u dom. Ali. veže se čovek. Žene koje mi poveravaju svoju decu to čine jer nemaju pravo da ih zadrže. Zakon im zabranjuje da ih vaspitavaju, jer su prostitutke.

MOMO    A njima je tako stalo do zakona...

ROZA    To se kaže „nedostojne materinstva. Cure nemaju vremena za sebe. Ali to ih ne sprečava da vole svoje dete, razumeš?

MOMO     Nije istina.

ROZA    Kako?

MOMO    Nije istina da me je majka dovela zato što me je volela i što jedva čeka da me odvede. Majka me nikad ovde nije ni videla. Možda ni vi nju nikad niste videli.

ROZA    Jesam, poznajem je.

MOMO    Rekli ste mi da je umrla.

ROZA    Umrla je. Ti si bio mali.

MOMO    Koliko mali?

ROZA    Ne sećam se... Tvoj otac te ovde doveo.

MOMO    Je l’ i on umro?

ROZA    Jeste.

MOMO    Od čega je umrla moja majka?

ROZA    Bila je... mnogo bolesna.

MOMO    Od čega je... moja majka umrla?

ROZA    Umrla je od srca.

MOMO    Baš me briga...

ROZA    Baš te briga?

M OMO    Da. Ja ipak imam majku. Pomalo.

Zatamnjenje.

Druga scena

Kuhinja. Gospođa Roza pere pod. Atmosfera ranih jutarnjih časova. Momo naglo ulazi i besan baca školsku torbu. Besan je.

MOMO     (na poljskom) Mam’dosić! Mam dosić! Man dosić!

ROZA     Sad psuješ na poljskom?

MOMO      Mektub!

ROZA    Na poljskom ti nije bilo dovoljno.

MOMO    Nema razloga da me izbace iz škole. Kad sam bio mali nisam znao da sam Arapin, jer me niko nije vređao kad sam bio mali.

ROZA    Sad su te vređali?

MOMO    Nisu, ali su me izbacili.

ROZA    Upozorila sam te. Ti si hteo da se vratiš.

MOMO    Upozorili ste me... Rekli ste da sam suviše detinjast za svoje godine, a potom da sam suviše star za svoje godine i najzad da nemam godine koje bi trebalo, i ništa ne razumem. Suviše sam mlad, suviše sam star... Koliko mi je godina?

ROZA    Rekla sam ti, Momo.

MOMO    Niste mi rekli!

ROZA    Rekla sam ti da sam primila dete Muhameda i dve hiljade franaka

MOMO    Nemoguće da vam moj otac...

ROZA    Ništa mi više o tebi tvoj otac nije rekao. Naćićemo drugu školu. Radim na tome. Za to vreme ćeš sedeti sa mnom i moći ćemo da razgovaramo. Sad sam sama i ti ćeš mi praviti društvo... ako hoćeš.

MOMO    Pitao sam gospodina Hamila za svog oca.

ROZA    Gosopodin Hamil je prodavac tepiha, nije pandur. Ne zna on ništa o tvojim roditeljima.

MOMO    Zna gospodin Hamil mnoge stvari. Malo je zbunjen u glavi zbog godina, ali uvek lepo govori o ljubavi (recituje) Prvo i pre svega voleti Alaha. Drugo, ljubav prema roditeljima. I treće, Viktor Igo!

ROZA    Viktor Igo?

MOMO    To je pisac, gospodin Hamil ima njegovu knjigu, Jadnici, i to je najveća knjiga na celom svetu. Ponekad pomeša Kuran i Jadnike. Počne jednu Suru i u to ugura Vaterlo. Ali što se tiče ljubavi, još je dobar. Gopodin Hamil kaže da ne može da se živi bez ljubavi...

ROZA    Istina je, prava istina.

MOMO    (oklevajući)... i kad nema roditeljske ljubavi treba... imati psa. Jer se bez ljubavi ne može živeti.

ROZA    Pa... gde ti je pas? Gde ti je pas, Momo?

Zamračenje

Treća scena

Kuhinja. Gospođa Roza dovodi dr Kaca.

ROZA     Doktore Kac, kad biste znali!

KAC    Ponovo se ne osećate dobro?

ROZA    Nisam vas zbog sebe zvala, doktore. Razlog je Momo!

KAC    Momo? Šta je njemu?

ROZA    Nije u redu, ima nastupe nasilja.

KAC    (obraćajući se Momou) Je li to istina?

ROZA    Strah me je da će me napasti, doktore. Jednog dana će me ubiti na spavanju.

KAC    Smirite se.

ROZA    Pokušavam. Ali ipak, bojim se. Možda je nešto nasledno, ko zna!

KAC    (Momou ) Šta si uradio?

ROZA    Uzeo je petsto franaka i bacio ih u kanalizaciju.

KAC    (Momou) Šta se zaista desilo?

ROZA    Doktore, molim vas dobro pregledajte to dete. Zabranili ste mi uzbuđenja zbog srca, a on je prodao ono što mu je najdraže na svetu i bacio petsto franaka u kanalizaciju. To se nije radilo ni u Aušvicu.

KAC    (Momou) Šta si to tako važno prodao?

ROZA    Prodao je svog psa. Voleo ga je toliko da to nije normalno, nosio ga u naručju na spavanje i šta je uradio? Prodao ga. I bacio novac.
Ovo dete nije kao ostala deca, doktore. Strah me je naslednog ludila.

KAC    (Momou) Kome si prodao svog psa?

MOMO    Jednoj gospođi. Imala je auto i šofera. Upravo je želela pudlicu.

ROZA    Neka gospođa se zaustavi na ulici i pita te „hoćeš da mi  prodaš svog psa“?

MOMO    Dobro je videla da nisam neko uz koga ide pudlica i da ja i pas nismo iz istog sveta.

KAC    A mogu li znati zašto si to učinio?

MOMO    Ne znam. Hteo sam da bude u pravoj porodici. Da bi imao nekakav život. Pas ne živi dugo. Treba da iskoristi život. (Rasplače se)

KAC    Nema razloga da plačeš, mali moj Muhamede. Ali plači ako ti je tako lakše. Plači, plači, plači, plači! Glasnije, hoću da te čujem kako plačeš. Plače li često?

ROZA    Nikad, nikad to dete ne plače. Kad se bavite decom treba vam mnogo brige, doktore, inače će da izrastu u mangupe. A Bog zna koliko ja patim!

KAC    Pa, sad je već bolje. (Rozi) Plače. Razvija se normalno Svakako ste, gospođo Roza, dobro učinili što ste me zvali. Nije on bolestan. On je jednostavno drugačiji... Vi ste uznemireni.

Zatamnjenje

Četvrta scena

Gospođa Roza je u kuhinji, pored nje je jedan veliki kofer. Ona oblači kaput i podiže kofer koji joj je izuzetno težak. Ulazi Momo, iznenađen je.

MOMO    Šta to radite, gospođa Roza?

ROZA    Gospodine, čujete li tu muziku.

MOMO    Gospođa Roza, to sam ja. Kakva muzika? Nema nikakve muzike...

ROZA    To je poljska muzika. Moja Poljska...

MOMO    Šta će vam taj kofer? (Pokuša da joj uzme kofer, jer misli da joj je težak)

ROZA    Zašto mi uzimate kofer. Tu su moje stvari. Rekli ste da možemo da ponesemo jedan kofer.

MOMO    Ko to?

ROZA    Taj kofer mi je neophodan, tu je moja topla preobuka, lična higijena, tu mi je sve... Ostavite mi moj kofer. Ostavite mi moj kofer! Moj kofer!

MOMO    (Ostavlja joj kofer, smiruje je) Gospođa Roza...

ROZA    Rekli ste da ćemo sasvim udobno putovati do Nemačke. Niste govorili istinu... U vozu je bilo užasno zagušljivo... Ljudi su umirali... A obećali ste da nam, ako pođemo u miru, nikakvo zlo nećete učiniti, da ćete nas hraniće, obezbediti smeštaj, pranje rublja, da ćete se starati...! Pobogu, zašto ste odvojili decu od majki? Deca moraju biti uz majke. To su mala deca, zar ne vidite da plaču. Deca plaču, gospodine, zar ne vidite da plaču bez majki! Deca plaču!!!

MOMO    Gospođa Roza. Niste u Nemačkoj.

ROZA    Znam ja ko mene potkazao. Moj muž!

Momo se privije uz Rozu, poljubi je u obraz.

ROZA    (Dođe k sebi. Shvati da nešto nije u redu, ali ne zna šta. Uplašena je. Zaplače se) Bojim se, Momo... Tako se bojim sebe...

MOMO    Ne treba se plašiti, gospođo Roza. To ne mora da bude tako strašno, ako nije rak. Ponekad ume da bude čak i lepo. Kao muzika, poljska muzika...

ROZA     Kakva muzika?

MOMO     Gospodin Hamil stalno govori da je strah naš saveznik, bez njega ko zna šta bi se sve desilo. Gospodin Hamil je čak išao u Meku, toliko ga je bilo strah.

Zatamnjenje.

Peta scena

Momo i Hamil na ulici, ispred improvizovane prodavnice ćimila. Hamil je musliman, star i poluslep starac, blagorodnog izraza.

MOMO     Gospodine Hamile, kako to da me svi znaju kao Muhameda i muslimana, kad nema nikakvih dokumenata o mom postojanju.

HAMIL    Tako je ubeleženo kada te je otac doveo kod gospođa Roze i kada ona koja ti je podarila život više nije davala znake života. Jedini znak života si ti, moj mali Muhamede. I ti si jedno divno dete. Nemoj da se opterećuješ godinama, nauči sebe da je verom u lepo moguće pobediti ružno.

MOMO:     Kako to?

HAMIL:     Treba da zamisliš kako je tvoj otac poginuo u ratu u Alžiru. A to je lepo i uzvišeno. On je heroj nezavisnosti.

MOMO    Gospodine Hamile, ja bih više voleo da imam oca, nego heroja. Bolje bi bilo da je bio dobar podvodač i da se brinuo o mojoj majci.

HAMIL    Ne smeš tako da govoriš. Teško je odgajati dete u ovom kvartu.

MOMO     Kako da zamislim da sam školi, kad su me izbacili iz nje. I kako da zamislim da nemam onoliko godina koliko imam. Za gospođa Rozu sam premali, za direktora škole starmali. Doktor Kac je rekao da ću možda biti potpuno drugačiji, kao neki pesnik, ali ja to nisam umeo da zamislim...

HAMIL     Ti si veoma osećajno dete, Muhamede. Po tome si drugačiji od ostalih...

MOMO:    A je li moj otac bio neki veliki bandit, pa ga se svi plaše, plaše čak i da govore o njemu?

HAMIL    Ne, nikako, Muhamede. Nikad tako nešto nisam čuo.

MOMO    A šta ste čuli?

HAMIL    Ništa.

MOMO     Ništa?

HAMIL    Ništa.

MOMO    Ja bih voleo da ste mi vi otac. Vi ili doktor Kac. Svejedno.

HAMIL    Ne treba toliko da se opterećuješ prošlošću. Treba da razmišljaš o svojoj budućnosti.    

Pauza

MOMO    Hteo bih da budem pandur kada odrastem, kao gospođa Rozin bivši štićenik, Terle. Kad je neko pandur, rođeni je autoritet. Dečak kome je otac pandur kao da ima dva oca više od ostalih.

HAMIL    Policajci ponekad moraju da ubijaju.

MOMO    Ja ne volim da ubijam, naprotiv.

HAMIL    Ponekad je to nemoguće izbeći, ako imaš oružje...

MOMO     Ja neću da koristim oružje!

HAMIL     Rečima se može postići mnogo više nego uniformom. Eto na primer, Viktor Igo...

MOMO     Uz dužno poštovanje, ne znam da li bih voleo da budem tip kao što je taj vaš Viktor Igo.

HAMIL     A ja, da sam ti otac, ne bih voleo da budeš policajac...

MOMO    Ali mi niste otac! Gospođa Roza je govorila da u prihvatilištu ima mnogo dece kurvi koja postaju policajci, i više niko ne sme da ih pipne. Policajci su nešto najjače što postoji na svetu. Pa čak i ako su takvi, kako vi kažete da su, ja mislim da je to zato što su kao mali bili obeleženi, jer ih niko nije ni gledao ni upoznao. Mnoga deca čak i umiru da bi bila uočena. Gospođa Roza kaže da milioni dece na svetu umiru i da neke fotografišu dok umiru.

HAMIL    Ja mislim da je nisi najbolje razumeo...

MOMO    Jesam, razumeo sam je. Razumeo sam je i kada je rekla da je kita najgori neprijatelj ljudskog roda i da je jedini ispravan tip među isceliteljima Isus, a da on nije izašao iz kite.

HAMIL     Baš je tako rekla.

MOMO     Ne tim rečima, ali je ja dobro razumem. Razumem zašto nije rekla da je Muhamed takođe ispravan. Ona je ipak Jevrejka... Jedino je nisam razumeo zašto je rekla da život može da bude lep.

HAMIL    Zato što život zaista ume da bude lep.

MOMO    Kome?

HAMIL    Svakome.

MOMO    I meni?

HAMIL    I tebi. Videćeš, život je pred tobom.

MOMO    Ja mislim da lep život još nisu otkrili, ali dok čekamo da ga otkriju, mi moramo živeti.    

Zatamnjenje     

Šesta scena

Gospođa Roza se moli u maloj podrumskoj sobi za molitve. Za vreme molitve Momo se pojavio. Gospođa Roza ga primeti. Nelagodna pauza.

ROZA    Pa, uđi dete, pobogu. Celog dana me pratiš.

MOMO    Toliko puta sam se pitao šta tu radite.

ROZA    Dođem tu da bih bila sama. Molim se. Stavila sam svećnjak sa sedam krakova u čast Jahove.

M OMO    To je vaš Alah.

ROZA    Jeste, to je moj Alah. I pred njim se molim.

MOMO    Mračno je. Bez svetla Jahova vas ne vidi baš dobro.

ROZA    Jahova ima oči svuda.

MOMO    Ne, Alah je taj koji ima oči svuda.

ROZA    Slušaj ti, nema on isključivo pravo! Svako ima pravo da ima Boga koji ima oči svuda! Čak i hrišćani. Bananija je katolik, davala sam mu mu ribu petkom, a nedeljom sam ga slala u u afrički centar, da vidi crne, inače neće moći da im se pridruži. Ti si nedeljom išao u džamiju sa gospodinom Hamilom. Jedino sam bila u neprilici s Antoanom, malim pravim Francuzom.

MOMO    Zašto?

ROZA    Nisam znala šta bi s njim u nedelju.

MOMO    Vi poštujete tuđa verovanja, a ja sam video da za vreme posta jedete šunku.

ROZA    Ne brini ti za mene. Mene sada ne treba više vaspitavati. Ali s vama, decom, treba paziti. Inače će se svet pred vama zatvoriti i nećete moći da se uključite. Nego, nije loše, što si otkrio moju jevrejsku rupu. Pomoći ćeš mi da izađem.

MOMO    Hoću.

ROZA    Šta ćeš da radiš danas?

MOMO    Ništa posebno. Izaći ću s Arturom na Jelisejska polja.

ROZA     O Bože, ljudi izlaze u grad sa prijateljima, a ne sa...

MOMO     Artur je moj prijatelj!

ROZA    Artur je kišobran!

MOMO    Pa šta.

ROZA    Tako se bojim za tebe... Voleti kišobran u tim godinama.

MOMO     U kojim godinama?!

ROZA    O, Momo, Momo... Idemo, pomozi mi. Sve teže mi padaju ove stepenice...

MOMO    Oslonite se na mene.

ROZA    Ti me samo guraj ako se zaglavim. Tako se plašim... Ako je to nasledno...

MOMO    Šta, gospođa Roza?

ROZA    Ništa. Guraj!

Zatamnjenje

Sedma scena

Nadin i Momo, ispred bioskopskog platna na kojem se projektuje scena iz jednog crno-belog filma. Ta scena sadrži dva bitna momenta: jedan je stradanje
muškarca od vatrenog oružja, naočigled zaljubljene žene; drugi je ženino zapomaganje i izjava ljubavi mrtvom muškarcu. Ta scena se ponavlja nekoliko
puta tako što se  nakon rečenice: „Volim te“, film premotava unazad. Momo u ruci drži Artura, kišobran koji je obukao kao lutku dečaka. Nadin plače.

MOMO    Zašto plačete?

NADIN   To nije tvoj posao.

MOMO    Onaj čovek nije bio dobar prema vama.

NADIN   Otkud ti to znaš.

MOMO    U bioskopu je mračno, niko me nije video... Vraćao vas je 27 puta. Brojao sam. Meni se još prvi put dopalo kako ste to rekli...

NADIN    Ali ti nisi reditelj.

MOMO    (Pokazuje na Artura) I njemu se dopalo.

NADIN    Šta ti je to?

MOMO    Ovo? Zar ne vidite. Stari kišobran koji sam obukao.

NADIN    Lep je u tom zelenom odelu. Je l’ ti on ortak?

MOMO    Jel’ vi mislite da sam pomerio pameću?  Nije mi to ortak, to je kišobran. Evo vidite…

NADIN    Baš je sladak.

MOMO    Šta je to reditelj?

NADIN    To je neko ko ima neograničenu moć da odlučuje o svemu i ponaša se kao vlasnik duše!

MOMO    Kao makro?

NADIN    (Iznenađena poređenjem. Nasmeje se) Možda si u pravu.

MOMO    Vidite da sam vas nasmejao. Danas mi sve polazi od ruke. Danas mi je rođendan.

NADIN    Stvarno? Koliko godina puniš?

MOMO    Godine ne znače ništa. Ja imam prijatelja koji ima sedamdeset godina i još je živ.

NADIN    Je l’ srećan taj tvoj prijatelj?

MOMO    Niko sa toliko godina nije srećan.

NADIN    Vidiš da godine ipak nešto znače.

MOMO    Da, ali u mojim godinama ne znače baš puno.

NADIN    Prošla je pauza. Moram da idem.

MOMO    Stvarno mi se je svideo taj vaš film.

NADIN    To nije moj film. Ja samo izgovaram na francuskom ono što glumci govore na engleskom.... To nije prava gluma, to je dubliranje.

MOMO    Kako god ga vi zvali meni se dopalo.

NADIN    Zaista?

MOMO    Mnogo mi se dopalo to kada sve krene unazad, automobili, ljudi, psi... Srušene kuće koje se za trenutak ponovo izgrade... I to kad se mrtvi
ponovo vrate u život... Kao taj što su ga upucali. Taj kome ste rekli da ga volite.

NADIN    (Pomazi ga po obrazu. Njemu to prija, ali se ipak otrgne) Eto, sad znaš gde radim, pa možeš ponovo da dođes kad god hoćeš.

MOMO    Imate dvoje dece. Video sam vas sa njima.

NADIN    Pratio si me?

MOMO    Da. Pratio sam vas, vi me niste primetili, bio sam bas dobar u tome. Ja sam Momo!

NADIN    Drago mi je, ja sam Nadin.

Momo pobegne. Nadin gleda za njim.

Osma slika

U sobu ulazi Roza. Doziva Momoa za koga zamišlja da se kupa u moru

ROZA:     Momo, pazi! (Skida se, priprema se za sunčanje) Joj, što volim ovo sunce... (Legne, zamišlja da se sunča. Zatim vikne prema Momou)  Momo, pazi, talasi su veliki, pazi na stene. (Za sebe) Kako je lepo ovo sunce...

Ulazi Momo. Došao je sa Jelisejskih polja. Nosi Artura. Začuđeno  gleda u Rozu. Ostavlja Artura. Roza ga primeti. Obraća mu se kao zamišljenom bivšem ljubavniku. On to ne shvata u prvi mah.

ROZA:     Došao si. Dođi. Tako mi je drago što si došao. Koliko si mi nedostajao. Htela sam da ti kažem, ja bih prestala da radim ovaj posao da si ti želeo da se razvedeš...

Momo shvati o čemu se radi. Zbunjen je, uplašen. Roza dođe k svesti. Neprijatno joj je zato što je razgolićena pred Momoom, a ne zna šta se dogodilo. Oblači se.

MOMO    Gospođa Roza, da vam pomognem!

ROZA    Pusti me.

Pauza.

MOMO    Zaradio sam danas neku paru s Arturom. Izigravao sam klovna i prošao unaokolo sa šeširom, kako ste me učili... Dvadesetak franaka sam zaradio, evo! (Spušta novac na sto.) Nisam ukrao!

Roza je otišla u sobu da se obuče. Momo govori jače da ga Roza čuje.

MOMO    Video sam jednu smešnu stvar. Bioskop naopačke! U bioskopu... dođavola, zaboravio sam mu ime, prvo prikažu film, ima ljudi koji govore umesto glumaca, a kad pogreše, film se vraća unazad i mogu sve iz početka! Baš bih voleo da može život da se provede natraške. To me je zabavljalo sve vreme dok sam se vraćao.

Ulazi Roza. Obučena je.

ROZA    Šta si ti tražio u studio za dubliranje?

MOMO    Jedna dama...

ROZA    Ko?

MOMO    Pratio sam jednu damu...

ROZA    A može li se znati ime te osobe?

MOMO    Nadin.

ROZA    Glumica! Je li udata?

MOMO    Ne znam. Ima decu.

ROZA    A gde stanuje?

MOMO    I to ne znam.

ROZA    Momo, reci mi otvoreno. Jesi li već upoznao druge... Dame kao Nadin.

MOMO    Nisam, ali viđam takve na ulici.

ROZA    A ima li onih koje viđaš više od ostalih? Momo?

MOMO    Mariza.

ROZA    Ko je Mariza.

MOMO    (Nevoljno) Ona se bori na ulici Pigal.

ROZA    (Prasne, samo što ne zaplače) Kurva! Prljava devojčura! Šta sam ja Bogu zgrešila da mi se dešavaju ovakvi maleri? Crkavam podižući
ovo dete, a on  bi da postane podvodač!

MOMO    Neću da postanem podvodač.

ROZA    Nisam te za to vaspitavala. Ako počneš da se družiš sa ženama nedoličnog života, bićeš loš momak i završićeš u zatvoru. Zar to hoćeš?

MOMO    Ne, gospođa Roza!    

ROZA    Znaš, Momo, kad su mladi dečaci su isto toliko krhki kao i devojke.

MOMO    Znam, gospođo Roza.

ROZA    Ne, Momo, ne znaš. Lep mali dečak budi interes svih. I devojaka i dečaka. To je vrlo opasno, treba da se čuvaš. Obećaj mi da se nikad nećeš snalaziti pomoću seksa. Nikad.

MOMO    Obećavam.

ROZA    Ne dozvoli nikad i nikome da te dirne u guzicu, čak i ako ti dobro plati. Čak i kad umrem. Obećaj mi!

MOMO    Obećavam.

ROZA    Obećaj mi da nećeš odlaziti Marizi.

MOMO    Obećavam.

ROZA    Obećaj mi i za Nadin.

MOMO    Nadin, ali ona nije kurva. Ne vidim zašto...

ROZA    Obećaj.

Momo ne želi da odgovori. Roza padne u nesvest.

MOMO    Gospođa Roza!

Pokušava da je podigne, trese je,  doziva.

MOMO    Gospođa Roza... Odgovorite mi, molim vas, Dođavola! (plače) Šta da radim? Šta vam to nisam rekao? Znam da me čujete, gospođo Roza. Sve ću vam obećati. (urliče) Gospođa Roza!

Zatamnjenje

Deveta scena

U stanu su Momo i doktor Kac. Roza leži u krevetu.

KAC     Ja sada moram da idem dalje. Čekaju me drugi pacijenti.

MOMO    A gospođa Roza?

KAC    Mislim da će joj biti bolje. Spava.

MOMO    Vi sigurno bolje znate, vi ste doktor.

KAC    Napisaću ti recept. Otići ćeš u apoteku.

MOMO    Znači da će se oporaviti?

KAC    (Dok piše recept) Gospođa Roza je vrlo bolesna.

MOMO    Rak?

KAC    Nije. Što se toga tiče možeš biti miran. Nije rak. Ali ću ti reći kao muškarac muškarcu, ne valja, nikako ne valja. Gospođa Roza gubi svest zbog pritiska. Kad tad će ponovo dobiti napad.

MOMO    Šta to znači?

KAC    To znači... da će umreti ako nema medicinsko okruženje.

MOMO    Kakvo okruženje?

KAC    Bolničko. Znam da je to za tebe ozbiljno, jer ne možeš da ostaneš sam. Mora da ide u bolnicu. Inače će umreti, razumeš? Zapušavaju joj se arterije, krvotok je loš i kiseonik ne može dovoljno da hrani mozak. Neće moći više da misli. Živeće kao biljka. To može da potraje, danima, mesecima, ko zna. Možda će imati svetle trenutke oporavka, ali ta bolest ne prašta... Ne prašta.

MOMO     (samo što ne zaplače) Ali nije rak, zar ne?

KAC    Sasvim sigurno. Možeš biti miran.

MOMO    Zašto ne sačekate pa da joj sami kažete da nije rak. Meni neće verovati...

KAC    Moraš biti hrabar, Muhamede.

Pauza, potom Kac odlazi. Momo vadi plastično cveće iz kese i stavlja ga u vazu koju prinosi Rozinom krevetu. Sređuje cveće, potom sedne pored Roze. Ona se
polako budi. Umorna je i uplašena.

MOMO    Gospođa Roza...

ROZA    Momo, treba da mi kažeš istinu.

MOMO    Dobra vest: sigurno je da nemate rak. Doktor je u to sasvim siguran.

ROZA    Šta mi je?

MOMO    Rekao je... od svega pomalo. Nije nabrajao.

ROZA    A moje noge?

MOMO    Ništa posebno nije rekao za noge, a vi dobro znate da se od nogu ne umire, gospođa Roza.

ROZA    A šta je s mojim srcem?

MOMO    Nije naglašavao  srce.

ROZA    Je li dao recept?

MOMO    Jeste. (uzima recept sa stola i daje joj)

ROZA    To će da košta đavo i po! (Roza vidi plastično cveće) O, Momo, doneo si mi cveće.

MOMO    Nisam hteo da bacam pare. Maznuo sam ga sa groblja u povratku.

ROZA    Plastično cveće duže traje. Momo, pogledaj me: gubim glavu, to je ono? Osećam da će me, ako se to ponovi, odvesti u bolnicu. Neću
u bolnicu, tamo će me mučiti.

MOMO    Gospođa Roza, ne govorite gluposti.

ROZA    Teraće me da živim na silu, Momo. Neču da živim duže nego što treba. Davala sam se mušterijama ceo život, neću sad da se dam i doktorima. Ne smeš da dozvoliš da odem u bolnicu! Obećavaš?

MOMO    Obećavam, gospođa Roza

ROZA    Kajrem!

MOMO    Kajrem!

ROZA    Nemam tumor na mozgu, Momo? Ni on ne oprašta.

MOMO    (Nabusito) Nije mi rekao da to ne prašta. Nije govorio o tome šta
oprašta, a šta ne oprašta, nije uopšte govorio o oproštaju, a nije ni govorio o amnestiji, niti išta.

ROZA    Hoćeš reći amneziji.

Pauza.

MOMO    Bestraga, bestraga i bestraga.

ROZA    Moždana skleroza. To je to, a?

MOMO    Nemam pojma. Gnjavite me, svi me gnjavite.

Momo izlazi zalupivši vrata. Zatamnjenje

Deseta scena

Roza leži. Čuje se zvono.

ROZA    (Off) Evo.

Zvono po drugi put. Roza izlazi iz sobe da bi otvorila vrata od stana. Teško se
kreće.

ROZA    Evo, evo! (Otvara ulazna vrata.) Gospodine...

Ispred vrata stoji  Jusuf Kadir, ne toliko star, koliko istrošen i bolestan  Arapin.

KADIR    (Zadihan) Vi ste gospođa Roza? Mogu li? (Roza sesklanja u stranu, on ulazi). Dobar dan, gospođo? Ja sam bolestan čovek, a ove vaše stepenice... Hvala...

Sedaju oboje za sto.

ROZA    (Nepoverljivo, vrlo uspravljena, zatvorena.) Slušam vas.

Momo naviri sa vrate soba, potom ulazi leđima prema vratima pa ga Jusuf Kadir ne vidi.

KADIR    Sećate se mene?

ROZA    Ne.

KADIR    Kako? Ja sam gospodin Jusuf Kadir.

ROZA    Da, to ste već rekli

KADIR    Poverio sam svog sina, gospođo. Nisam mogao da vam se javim svih ovih godina jer sam bio zatvoren... u bolnici. Nisam čak više imao ni vaše ime i adresu, sve mi je oduzeta kad su me zatvorili. Vaša
priznanica je bila kod brata moje jadne žene, koja je umrla tragičnom smrću kao što znate. Jutros su me pustili, uzeo sam priznanicu i došao sam. Ime mi je Jusuf Kadir i došao sam da vidim svog sina Muhameda.

ROZA    Imate li priznanicu. (On joj pruža priznanicu koju ona pažljivo pogleda a zatim mu je vrati). A imena majke da li se sećate?

KADIR    Gospođo, znate dobro da nisam bio odgovoran. To je utvrđeno i potvrđeno. Ako je moja ruka to učinila, ja s tim nemam ništa Bio je to trenutak ludila. Neka se Gospod smiluje njenoj duši. Postao sam vrlo pobožan, molim se stalno za njenu dušu . To joj je potrebno zbog zanata kojim se bavila. Uradio sam tom u besu ljubomore. Imala je po dvadeset sastanaka dnevno! Najzad sam je u nastupu ljubomore i ubio, znam. Ali se ničeg ne sećam. Voleo sam je do ludila, nisam mogao da živim bez nje.

ROZA    Sigurno da niste mogli da živite bez nje, gospodine Kadir. Ajša vam je donosila pet hiljada dnevno godinama.

KADIR    Želeo bih da vidim svog sina, molim vas. Kad smo vam ga poverili, imali smo puno uživanje mojih sredstava. Imao sam tri žene koje su radile u Halama, jednu od njih sam nežno voleo. Mogao sam da svom sinu dam dobro obrazovanje. Imao sam i društveni status: „Kadir Jusuf, dobro poznat policiji.“ Dobro poznat, gospođo, ne po zlu poznat! Posle me je uhvatila materijalna neodgovornost i to mi je donelo nesreću.... Imam lekarsku potvrdu koja to dokazuje. (Pretura po džepovima) Ja sam žrtva, gospođo. Hteo bih da zagrlim sina pre nego što umrem, da mu zatražim oproštaj i da se moli Bogu za mene.

Pauza.

ROZA    (Iznenada se odlučuje) Dobro, Momo dođi!

Momo prilazi. Jusuf Kadir ga vidi. Iznenađen je. Roza uporno gleda u Momoa. Momo je zbunjen.

ROZA    Pozdravi oca, Mojsije..

KADIR    Šta ste rekli, Mojsije!

ROZA    Da, rekla sam Mojsije, pa šta?

KADIR    To je jevrejsko ime. Popuno sam siguran, gospođo. Mojsije nije muslimansko ime. Poverio sam vam Muhameda, a nisam vam poverio Mojsija. Ne mogu imati sina Jevrejina, moja bolest mi to ne dopušta. Nemam ništa protiv Jevreja. Bog neka im oprosti. Ali moje zdravlje mi to ne dozvoljava.

ROZA    Dobro, ne nervirajte se. Možda je neka greška. Evo, pogledaću...

Roza vadi iz  kredenca neku svesku i prelistava je.

KADIR    Sigurno je neka greška, o, Bože moj!

ROZA    Videćemo to. (Nalazi ono što je tražila u svesci) Evo, našla sam: „Muhamed Kadir i Mojsije Agar“. Primila sam tog dana dva dečaka, jednog muslimana i jednog Jevrejina. Eto, to sve objašnjava. Prevarila sam se u veri.

KADIR    Kako? Kako to?

ROZA    Podigla sam Muhameda kao Mojsija, a Mojsija kao Muhameda. Primila sam ih istog dana i zbunila se. Mali Mojsije, onaj  pravi sad je u muslimanskoj porodici u Marseju, a vašeg malog Muhameda, ovde prisutnog, nazvala sam Mojsijem i podigla ga kao Jevrejina. Barmicva i ostalo, uvek je jeo košer, možete biti mirni.

KADIR    Kako, uvek je jeo košer? Moj sin Muhamed je jeo košer? I prošao je Barmicvu? Moj sin Muhamed je postao Jevrejin?

ROZA    Pogrešila sam identitet, to je sve. Znate, malo dete i nema neki identitet. A obojica su bili obrezani... Podigla sam vašeg malog Muhameda kao dobrog Jevrejina, možete biti mirni. Kad ostavite sina i ne viđate ga toliko  godina ne treba da se iznenaditie ako postane Jevrejin.

KADIR    Hoću svog sina Arapina! Neću sina Jevrejina!

ROZA    Arapi ili Jevreji, ovde se to ne računa. I tako vi ubijete majku,potom sebe proglasite ludim, a onda dolazite meni sa svojim
rasizmom. Eto vam sina, ima veru dobro koliko i bilo koja druga, Mošo, poljubi oca, čak i ako će ga to ubiti, ipak ti je otac.

KADIR    (Povlačeći se ka izlazu) Nije to moj sin! Nije to moj sin!

Kadir izlazi, a Momo uzima Rozu za ruku, ona ga obgrli.

ROZA    To te je ožalostilo, Momo?

MOMO    Nije gospođo Roza. Ožalostilo bi me da moram da vas ostavim. Recite, gospođo Roza... Zašto ste slagali da mi je otac mrtav.

ROZA    Plašila sam se da ćeš me ostaviti, Ti si moj  čovečuljak. Nisam htela da suviše brzo odrasteš. Izvini!

Zatamnjenje.

Jedanaesta scena

Nadin i Momo u poslastičari. On jede sladoled, ona pije kafu.

NADIN    Zašto si neraspoložen.

MOMO    Nisam neraspoložen.

NADIN    Ljut si?

MOMO    Gospođa Roza je uvek htela najbolje za nas.

NADIN    Gospođa Roza je žena sa kojom živiš?

MOMO    Zašto želiš da saznaš od mene sve te stvari?

NADIN    Volela bih da te bolje upoznam.

MOMO    A kad ti sve ispričam o sebi, onda ćeš prestati da me zapitkuješ.

NADIN    Onda ću te poznavati dovoljno dobro...

MOMO    Prestaćeš?

NADIN:     Ako te budem dovoljno dobro poznavala...

MOMO    Dovoljno dobro za šta?

Nadin ne zna da mu odgovori. Pauza. Momoje pojede sladoled. Odjednom krene da priča kao navijen. Sve! I sve bržim tempom...

MOMO    Gospođa Roza je najusamljenija žena na svetu koju sam video, srećom da sam ja tu inače bi je svi odbacili. Ne razumem zašto postoje ljudi koji imaju sve, i siromaštvo, i bolest, i oni drugi koji nemaju apsolutno ništa. To nije pravedno. Moja majka se zvala Ajša, prodavala se po davdeset puta na dan, pre nego što je njen muž ubio u nastupu ludila. Njen muž se zvao Kadir Jusuf. U školi su mi govorili da sam poremećen. Ja nisam imao silu da im se oduprem. Silu imaju policajci. Sin jedne kurve, koga ja poznajem, je šef cele policije i ima najjaču snagu bezbednosti, on je najveći policajac koga možete da zamislite. Toliko je jak da bi mogao da uradi bilo šta. On je kralj. Kada idemo zajedno ulicom stavi mi ruku oko ramena kao da mi je otac. I gospodin Hamil, prodavac tepiha, me voli kao da mi je otac. On ima jednu knjigu Viktora Igoa i kad porastem pisaću o jadnicima. Doktor Kac je uvek bio dobar prema meni. On je dobar lekar, zna opštu medicinu i svima pomaže. Ipak, mislim da je pogrešio kada je bolest gospođe Roze u pitanju. Skleroza je opasnija od raka. Od nje se ide u bolnicu. Šteta što ne možemo da radimo sve naopako, kao u vašoj sali za projekcije i da svet vratimo unazad, da gospođa Roza postane mlada i lepa, da se ponovo zainteresuju za nju. Nikada nisam znao šta treba da uradim da nekoga zainteresujem, da uzmem taoce, da ih ubijem, ili šta ti ja znam. Toliko je manjka pažnje na ovom svetu. Na šestom spratu, bez lifta, niko se neće interesovati za jednu bolesnu Jevrejku koja je mnogo propatila. Ljudima su potrebni milioni da bi nekoga zainteresovali!

Momo je iscrpljen. Osušila su mu se usta. Uzima čašu i ispija vodu.

NADIN    Eto, ti mene interesuješ, iako nemaš milione.

MOMO    Dupe je najveća svetinja za čoveka, gospođa Roza mi je to objasnila dok još nisam ni znao čemu služi. Nisam to radio, budi mirna.

NADIN    Predamnom ne moraš da se pravdaš...

MOMO    Ja se ne pravdam. Samo govorim sve što znam o sebi, da me više ne bi zapitkivala (...)

NADIN    Šta to pričaš...?

MOMO    (...) želim da znaš da nikada neću dobiti nastup agresivnosti, da nisam psihijatrijski slučaj i da nemam ništa nasleđeno, da neću ubiti svoju majku kurvu, jer je to već urađeno!

NADIN    Smiri se, Momo, želela bih da ti pomognem, ali...

MOMO    Razumem. Preterao sam. Gospođa Roza nam je uvek govorila da je nevaspitano nametati se.

NADIN    Gospođa Roza je jako vodila računa o tvom vaspitanju, ali ja nisam tako mislila... O, Bože...

MOMO    Gospođa Roza mi je dala najbolje moguće vaspitanje.

NADIN    I ti je zato voliš.

Zatamnjenje    

Dvanaesta scena

U sobi Doktor Kac, Momo i Roza, obučena kao prostitutka sa ulice.

ROZA    (Momou) Sviđam ti se, dragi?

KAC    Pozvaću hitnu pomoć. Ona mora u bolnicu.

ROZA    A tebi? Hej, vama govorim...

MOMO    Recite, doktore... Zar ne biste mogli da je pobacite?

KAC    Kako da pobaci, šta to pričaš?

MOMO    Pa, da je pobacite sprečavajući da pati.

KAC    (Shvata) Momo, to se ne može učiniti.

ROZA    Ne pravite se ludi... U ovu ulicu se ne zalazi slučajno...

KAC    Eutanazija je zakonom zabranjena. Ne znaš šta govoriš.

MOMO    Znam. Ja sam Alžirac, znam o čemu govorim. Oni tamo imaju sveto pravo naroda da sam sobom raspolaže, sve pravo naroda... To postoji  ili je koješta!

KAC    Svakako da postoji. Ali ne vidim kakve veze ima.

MOMO    Ima veze, jer ako to postoji gospođa Roza ima sveto pravo da raspolaže sobom kao i svi ostali. I ako hoće da se pobaci, to je njeno pravo. A vi bi to trebalo to da učinite, jer ste lekar Jevrejin, da se ne bi reklo da je rasizam. Vi Jevreji ne bi trebalo da se međusobno mrzite, to je odvratno.

ROZA    Mnogo pričate, a malo radite, lepotani moji. Da se niste uplašili...

KAC    Ne znaš šta govoriš, dete moje, ne znaš.

MOMO    Nisam ja vaše dete, nisam čak uopšte dete! I idite svi bestraga, sem gospođe Roze! Neću dozvoliti da bude šampion sveta među biljkama godinama, da bi medicina bila zadovoljna! Ako imate srce pravog Jevrejina pobacićete gospođu Rozu da je spasete života, inaće će to biti zločin lekara zbog ne pružanja pomoći!

ROZA    Nije vama ovo prvi put, viđala sam ja vas i ranije... Mogu da vam ponudim mali popust...

KAC    Momo... mali moj Momo...

MOMO    Nema malog Momoa. Dakle da, ili dovraga?

KAC    Nemam pravo da to učinim! Treba je odneti u bolnicu, to je jedino što treba učiniti.

MOMO    Hoće li primiti i mene u bolnicu s njom?

KAC    Neće, ali ćeš moći da je posećuješ.

ROZA    Sto franaka i vaša sam...

KAC    Ali ona te uskoro neće više prepoznavati.

MOMO    Nemojte da zovete bolnicu. Dajte mi još neki dan. Možda će umreti sama od sebe. A i ja treba da se snađem, inače će me odvesti u dom.

Pauza.

KAC    Tri dana, ni dan više! Uvek si bio poseban, Momo! I nikad nećeš biti čovek kao ostali, oduvek sam to znao. Vrlo si osetljiv, čak suviše osetljiv. Često sam govorio gospođi Rozi. Takvi postaju veliki pesnici, veliki pisci...

MOMO    Viktor Igo?

KAC    Što da ne? Ali to mogu da budu i pobunjenici. Najzad... Smiri se, to ne znači da nisi normalan.

MOMO    Nadam se da nikad neću biti normalan, doktore. Samo su gadovi uvek noramalni. Sve ću učiniti da ne budem normalan, doktore.

Trinaesta scena

Hamil i Momo ispred prodavnice tepiha.

MOMO    Gospodine Hamile, jeste li razmišljali o ženidbi.

HAMIL    Odakle ti to odjednom?

MOMO    Nije odjednom. Već duže vreme razmišljam...

HAMIL    Nije to za moje godine...

MOMO    To je baš za vaše godine. Potrebno je da pronađete ženu sličnog stanja... Tako biste zajedno propadali, a ne sami... Ja bih sve sredio, da vas popnu na šesti sprat, ako treba na nosilima, da joj to kažete, a onda mogu da vas zajedno otpremim na selo, da vas ostavim na nekom polju... Mislim zajedno... Sve je lakše udvoje, pa i smrt.    

HAMIL    S kim da umrem?!

MOMO    Ne da umrete, nego da živite... Dok ne umrete... Ona se dva puta već interesovala za vas, ranije... Sad je trenutak da iskoristite priliku.

Momo vadi iz unutrašnjeg džepa kaputa Rozinu sliku iz mladosti.

HAMIL    Ko je to, ne vidim dobro? (Traži naočare)

MOMO    Oboma vam je potrebna ljubav, a kako je ljubav nemoguća u vašim godinama, treba ujediniti snage.

HAMIL    (Prepozna Rozu na slici) Pa ovo je...

MOMO     Vidite kako je gospođa Roza bila lepa pre svega što joj se desilo. Treba da se venčate.

HAMIL    Trebalo je da se oženim pre pedeset godina...

MOMO    Smučili biste se jedno drugom za pedeset godina. Sada ionako više ne vidite dobro, a i nemate više vremena da se jedno drugom smučite.

HAMIL    Inšalah...

MOMO    Razmislite.

HAMIL    Dragi moj Muhamede, ne bih mogao da se oženim Jevrejkom čak i kada bi za tako nešto bio sposoban.

MOMO    Ona više nije Jevrejka. Ona nije više ništa, nju samo sve boli. A i vi ste tako stari da je sad na Alahu da misli na vas, a ne vi na Alaha. Išli ste da ga vidite čak u Meku, sad neka se on malo pomuči.

HAMIL    Suviše sam star da se ženim

MOMO     Sranje!     

HAMIL    Suviše sam star. Inšalah...

Zatamnjenje

Četrnaesta scena

Momo i Doktor Kac u sobi. Roza spava.

KAC    Moram da zovem bolnicu.

Momo očajnički traži neki izlaz.

MOMO    Ne danas.

KAC    Dogovorili smo se: tri dana!

MOMO    Danas... joj dolazi porodica.

KAC    Koja porodica? Ona nema nikoga na svetu.

MOMO    Ima porodicu u Izraelu... Zvao sam ih. Stižu danas.

KAC    Gle... nikad mi to nije rekla.

MOMO    Dolaze danas da je vode. Odvešće je u Izrael. Sve je već sređeno. Rusi su joj dali vizu.

KAC    Kakvi Rusi? Šta mi to pričaš?

MOMO    Njena porodica tamo... Oni su Rusi... poreklom.    Saznali su da je izgubila glavu, pa će da je odvedu da živi u Izraelu. Sutra uzimaju avion... Vrlo su bogati. Imaju radnje... u Avivu.     Pisali su joj i ranije, ali gospođa Roza nije htela da me ostavi. Gospođa Roza i ja ne možemo jedno bez drugog. To je sve što imamo na svetu. Koliko juče sam morao da je preklinjem: „Gospođo Roza, idite svojoj porodici, u Izrael. Umrećete mirno, oni će se starati o vama tamo. Gospođa Roza i ja ne možemo jedno bez drugog.

KAC    Ali...

MOMO    Gospođa Roza i ja ne možemo jedno bez drugog, doktore...

Duga pauza.

KAC    Dobro, neka ide. A ti, Muhamede, šta će s tobom biti.

MOMO    Ja? Našao sem nekoga... Vrlo pristojne Jevreje, drže restoran košer... u Halama.

KAC    (prilazi Momu) Dolazićeš da nas obiđeš s vremena na vreme?

MOMO    Kairem.

Kac izlazi, Momo se vraća kraj Roze, koja izgleda spava. Pauza.

ROZA    (Ne otvarajući oči) Momo..

MOMO    Da, gospođo Roza. Polazimo odmah. Samo da uzmemo kofer. (Uzima kofer i Artura.) Odvešće vas avionom. Samo treba sačekati.

ROZA    Srećna sam što umirem, Momo.

MOMO    Svi smo srećni zbog vas, gospođa Roza. Ovde imate samo prijatelje.

Epilog

Momov se obraća publici.

MOMO     To je cela priča. Mnogo kasnije, kad su provalili vrata, počeli su da urlaju: U  pomoć, kakav užas. A nije im padalo na pamet da urlaju pre, jer život ne smrdi. Našli su u mom džepu paklo cigareta s imenom glumice Nadin i brojem telefona. Živeo sam, čak, jedno vreme kod nje. Mislim da je gospodin Hamil bio u pravu kad je govorio, dok je još bio pri pameti, da se ne može živeti ako nekog ne voliš. Ja sam voleo gospođa Rozu. Raduje što su se setili da uzmu moj kišobran Artura. Brinuo sam se, jer ga niko ne bi hteo i bacili bi ga. Stvari su kao i ljudi, nemaju vrednosti, osim ako ih neko voli.

K R A J